Pitate se što je certifikacija vozila?
Člankom 206. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH („Službeni glasnik
BiH“, broj: 6/06, 75/06, 44/07, 84/09 i 48/10), propisano je da motorna i priključna
vozila koja se pojedinačno proizvode, prepravljaju ili popravljaju u većem obimu
ili su im oštećeni sklopovi i uređaji značajni za sigurno sudjelovanje u prometu
na cestama prije puštanja u promet, moraju biti podvrgnuta ocjenjivanju usklađenosti
konstrukcijskih i sigurnosnih karakteristika s odgovarajućim važećim propisima u
BiH i na osnovu pozitivnih rezultata izdaje se uvjerenje (certifikat).
Kako je novost ovakav oblik organizacije na bosanskohercegovačkom tlu, pojašnjavamo
što zapravo radi organizacija prilikom provedbe procesa certificiranja.
Prema navedenom Zakonu ocjenjivanje usklađenosti obavlja organizacija za certificiranje
vozila, a u skladu sa Pravilnikom o certificiranju vozila i uvjetima koje organizacije
za certificiranje vozila moraju ispuniti („Službeni glasnik BiH“ broj: 41/08).
TESTING CENTAR d.o.o. Mostar je ovlašteno ispitno tijelo ovlašteno od strane Ministarstva
komunikacija i prometa BiH za obavljanje stručnih i tehničkih poslova pri provođenju
ispitivanja i certificiranja vozila, rješenjem broj: 01-04-02-2-5525/11 od 11.11.
2011. godine i ista obavlja ispitivanja u postupku certifikacije vozila za sljedeće
grupe poslova:
- Pregled vozila za certificiranje prema kategorijama promjena po pojedinim vrstama
ispitivanja na vozilima,
- Pregled vozila sa pogonom na altenativna goriva (LPG,CNG,..) u skladu sa nacionalnim
i međunarodnim propisima,
- Pregled vozila za prijevoz opasnih tvari u skladu s nacionalnim propisima i međunarodnim
ADR sporazumom,
- Pregled vozila za prijevoz lako kvarljive robe u skladu sa nacionalnim propisima
i međunarodnim ATP sporazumom,
- Pregled vozila za prijevoz specijalnih tereta (novac, dragocjenosti i slično) u
skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima,
- Pregled vozila za CEMT.
I. Pregled vozila za certificiranje prema kategorijama promjena po pojedinim vrstama
ispitivanja na vozilima odnosi se na podkategorije kako slijedi:
- identifikacija vozila,
- utvrđivanje tehničkih karakteristika,
- namjenske prepravke i rekonstrukcije vozila,
- ugradnja novih sklopova, uređaja i opreme za vozila,
- rekonstrukcija vozila sa pogonom motora na alternativna goriva,
- certificiranje vozila za prijevoz opasnih tvari u skladu sa međunarodnim sporazumom
o prijevozu opasnih tvari ADR,,
- certificiranje vozila za prijevoz lako kvarljive robe u skladu sa međunarodnim sporazumom
o prijevozu lako kvarljivih namirnica ATP,
- certificiranje novih konstrukcija i pojedinačno proizvedenih vozila,
- certificiranje vozila za CEMT.
II. Pregled vozila sa pogonom na altenativna goriva (LPG,CNG,..) u skladu sa nacionalnim
i međunarodnim propisima
Za vozila koja su pregrađena na pogon alternativnim gorivima potrebno je ishoditi
Potvrdu o ispitivanju vozila, Certifikat plinske instalacije i Ceritifikat za tlačnu
posudu.
Pod pojmom alternativnih goriva smatraju se tečni naftni plin (LPG) i komprimirani
prirodni plin (CNG).
Kriteriji i uvjeti kojima vozilo mora udovoljiti su sljedeći:
- vozilo mora udovoljavati svim zahtjevima Pravilnika o dimenzijama, ukupnoj masi
i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju imati vozila i
o osnovnim uvjetima koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u prometu na putovima;
- vozilo mora udovoljavati svim zahtjevima Pravilnika UN ECE-67R ili UN ECE-110R (ovisi
o vrsti alternativnog goriva koje se koristi kao pogonsko nakon izvršene preinake);
- ispitivanjem se mora utvrditi da je izvršena preinaka sukladna priloženoj dokumentaciji;
- da su kod pregradnje poštivane upute proizvođača opreme koja se ugrađuje;
- da su u izvedbi instalacije poštivana pravila struke;
- da preinakom nisu narušene vozne (funkcionalne) osobine vozila;
- da preinakom nisu narušene sigurnosne osobine vozila.
III. Pregled vozila za prijevoz opasnih tvari u skladu s nacionalnim propisima i
međunarodnim ADR sporazumom
Što je ADR Sporazum?
Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari poznat po skraćenom
nazivu ADR (francuski: Accord européen relatif au transport international des marchandises
dangereuses par route) pokrenut je u Ženevi 30. rujna 1957. i regulira prijevoz
opasnih tvari.
Klase opasnih tvari prema ADR-u su:
- Klasa 1 - eksplozivne materije i predmeti
- Klasa 2 - plinovi
- Klasa 3 - zapaljive tečnosti
- Klasa 4.1 -zapaljive čvrste supstance
- Klasa 4.2 - supstance sklone samozapaljenju
- Klasa 4.3 - supstance koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove
- Klasa 5.1 - oksidirajuće supstance
- Klasa 5.2 - organski peroksidi
- Klasa 6.1 - otrovne materije
- Klasa 6.2 - zarazne materije
- Klasa 7 - radioaktivni materijal
- Klasa 8 - korozivne materije
- Klasa 9 - razne opasne tvari i predmeti
Označavanje spremnika i vozila
Označavanje ambalaže i transportnih jedinica provodi se pomoću listica opasnosti
i narandžastih ploča opasnosti. Listice opasnosti se pričvršćuju na vanjsku površinu
kontejnera, prenosivih spremnika i vozila. Ploče opasnosti su reflektirajuće narandžaste
boje, dimenzija osnovice 40 cm i minimalna visina 30 cm, crni rub debljine maksimalno
15 mm. Identifikacijaki broj opasnosti sastoji se od minimalno dva ili maksimalno
tri broja.
Prvi broj predstavlja klasu kojoj pripada materija.
Drugi brojevi predstavljaju dodatne opasnosti prema sljedećem:
- 2 - emisija plina zbog tlaka ili kemijske reakcije
- 3 - zapaljivost tečnosti (para) i plinova ili samozagrijavajuće tečnosti
- 4 - zapaljivost čvrstih materija
- 5 - oksidirajuće djelovanje
- 6 - otrovnost i opasnost od zaraze
- 7 - radioaktivnost
- 8 - korozivnost
- 9 - opasnost od burne spontane reakcije
Ako se opasnost od neke materije može prikazati jednim brojem, tada iza sebe ima
nulu.
Pregled vozila prema zahtjevima ADR sporazuma dijeli se na dvije vrste:
prvi pregled – obavlja se u slučaju prvog pregleda vozila za prijevoz opasnih
roba, bilo da je vozilo novo, registrirano u BiH ili je bilo registrirano u inozemstvu.
Također se primjenjuje u slučaju da je već certificirano vozilo po ADR-u bilo u
većem obimu popravljano ili obnavljano.
godišnji pregled – obavlja se u slučaju godišnjeg pregleda vozila za prijevoz
opasnih roba, koja su registrirana u BiH. Također se primjenjuje u slučajevima kada
kod već certificiranog vozilo po ADR-u vlasnik želi promijeniti/dodati vrstu vozila
definiranu u poglavlju 9.1.1.2 ADR-a, a za što nisu bile potrebne značajne preinake
na vozilu.
Ukoliko vozilo udovoljava potrebnim uvjetima, izdaje se ADR certifikat prema poglavlju
9.1.3 ADR-a.
IV. Pregled vozila za prijevoz lako kvarljivih namirnica u skladu sa nacionalnim
propisima i međunarodnim ATP sporazumom
Što je ATP Sporazum?
Sporazum o međunarodnom prevozu lakokvarljivih prehrambenih proizvoda i specijalnim
vozilima zanjihov prevoz (ATP) potpisan je u Ženevi 1. rujna 1970., a stupio je
na snagu 21. studeni 1976.
Sporazum kao i njegove priloge, od dana stupanja na snagu, redovno dopunjava i obnavlja
radna grupa za prevoz lakokvarljivih prehrambenih proizvoda (WP.11) Komiteta za
cestovni transport Ekonomske Komisije za Europu.
Teritorijalna nadležnost
Sporazum ATP je Sporazum između država i nema sveobuhvatne provedbene ovlasti. Na
terenu, kontrolu na putovima vrše strane potpisnice a nepoštivanje rezultuje sudskim
postupkom državnihtijela protiv prijestupnika u skladu sa domaćim zakonodavstvom.
Sporazum kao takav ne propisuje kazne. Do ovog izdanja Sporazuma, strane ugovornice
su Albanija, Andora, Austrija, Azerbejđan,Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina,
Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija,
Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Kazahstan, Latvija, Litvanija, Luksemburg, Mađarska,
Moldavija, Monako, Maroko, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunija,
Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska,
Švedska, Makedonija, Tunis, Ukrajina, Uzbekistan, Velika Britanija.
Primjena ATP Sporazuma se vrši za prijevoz koji se obavlja na teritoriji barem dvije
od gore navedenih potpisnica Sporazuma. Pored toga, mnoge države su takođe ugradile
ATP Sporazum kao temelj za svoje državne propise.
Dodatne praktične informacije
Sve nejasnoće u vezi primjene Sporazuma treba uputiti mjerodavnim stručnim tijelima.
Dodatne informacije se mogu takođe naći na internetskoj stranici UNECE odjela za
transport na sljedećoj adresi: https://bit.ly/2JrIjqR
Te informacije, koje se redovno obnavljaju, se tiču:
- Značaja Sporazuma ATP,
- Priloženih obavjesti (npr.: nove strane ugovornice, amandmani ili ispravke zvaničnih
tekstova),
- Iznesenih detalja (korekcije, objava novih amandmana),
- Spiska i podataka o stručnim tijelima i ovlaštenim ispitnim stanicama.
U želji da poboljšaju uvjete očuvanja kvaliteta lakokvarljivih prehrambenih proizvoda
za vrijeme njihovog prijevoza, posebno u međunarodnoj razmjeni, samtrajući da poboljšanje
ovih uvjeta očuvanja može doprinjeti razvoju trgovine lakokvarljivim prehrambenim
proizvodima, dogovorile su se o sljedećem;
Da u svrhu međunarodnog prevoza lakokvarljivih prehrambenih proizvoda „vozila sa
izotermičkom opremom“, vozila sa rashladnim uređajem“, „ vozila sa rashladnim stojem
(hladnjače)“ ili „vozila sa opremom za zagrijavanje“ su samo ona prijevozna sredstva
koja odgovaraju definicijama i normama iz sporazuma.
Strane ugovornice preduzimaju potrebne mjere da bi se usklađenost sa standardima
za sredstva spomenuta u Sporazumu kontrolirala i provjeravala prema odredbama Sporazuma.
Svaka strana ugovornica, priznaje certifikate o usklađenosti koje izdaju stručna
tijela neke druge strane ugovornice. Svaka strana ugovornica može priznati važnost
certifikata o usklađenosti koje poštujući uvjete Sporazumom, izdaju stručna tijela
države koja nije strana ugovrnica.
Rad UNECE (United Nations Ekonomic Commision for Europe) o prijevozu kvarljive hrane
datira od 1948 godine, odnosno, od nestašice hrane nakon Drugog svjetskog rata,
tada je odlučeno da se utemelji radna skupina koja će pregledati prirodu i opseg
međunarodnog prometa lakokvarljive hrane, kako bi se utvrdile poteškoće rada i proučavanje
prometnih zahtjeva u narednim godinama.
Radna skupina o prijevozu pokvarljive hrane postoji i danas, te je obično poznata
kao WP.11. i sastaje se jednom godišnje u Ženevi, obično u listopadu ili studenom.
Primarne funkcije WP.11 su razvijati i ažurirati Sporazum o međunarodnom prijevozu
lakokvarljive hrane i posebne opreme koja se koristi za takav prijevoz (ATP), sklopljen
u Ženevi 1970 godine, i promicati olakšavanje međunarodnog prijevoza kvarljive hrane
usklađivanjem važećih propisa pravilia i administrativnih procedura i dokumentacije.
Ukupno 45 zemalja su potpisnice ATP Sporazuma uključujući i Maroko i Tunis, izvan
UNECE regije.
Pregled i ispitivanje vozila obavljaju se prema Sporazumu o međunarodnom prijevozu
lakvarljivih namirnica i posebne opreme koja će se koristiti za takav prijevoz (ATP),
a za vozila za koja ATP predviđa izdavanje.
Primjenjuje se u slučaju prvog, periodičkog ili izvanrednog pregleda opreme vozila,
bilo da je vozilo novo, registrirano u BiH ili je bilo registrirano u inozemstvu.
Također se primjenjuje u slučaju da je već odobreno vozilo po ATP-u bilo u većem
obimu popravljano ili obnavljano.
Ukoliko vozilo udovoljava potrebnim uvjetima, izdaju se ATP certifikat, certifikacijska
pločica/naljepnica o sukladnosti opreme i oznake za specijanu opremu, prema predlošcima
iz dodatka 3 aneksa 1 ATP-a.
TESTING CENTAR d.o.o. Mostar na temelju ovlaštenja Ministarstva komunikacija i prometa
BiH, pruža usluge složenih ispititivanja vozila za prijevoz lakokvarljivih namirnica
prema Međunarodnom sporazumu i specijalnim sredstvima za njihov prijevoz (ATP),
kako za vozila registrirana u Bosni i Hercegovini, tako i za vozila iz drugih zamalja.
U zemljama u okruženju (Hrvatska, Slovenija, Crna Gora nemaju ovlašteno ispitno
tijelo za vozila za prijevoz lakokvarljivih namirnica), to dovoljno govori o složenosti
ispititivanja, odnosno o materijalno-tehničkoj i kadrovskoj opremljenosti naše tvrtke
iza koje stoje ovlaštenja priznatih i poznatih međunarodnih organizacija i domaćih
nadležnih regulatornih organa u ovoj oblasti.
Pregled vozila za prijevoz specijalnih tereta (novac, dragocjenosti i slično) u
skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima
Ukoliko posjedujete vozilo za prijevoz novca i dragocjenosti, vozilo će se pregledati
prema zahtjevima Pravilnika o certificiranju vozila i uvjetima koje organizacije
za certificiranje moraju ispuniti („Službeni glasnik BiH“ broj: 41 od 20.05.2008.
i Uredbi o mjerama zaštite finansijskih institucija („Službene novine Federacije
BiH“, broj 08/09) od 25.03.2009., te će Vam se izdati Certifikat za vozila koja
prevoze dragocjenosti.
Pregled vozila za CEMT
Od osnutka 1953. godine Europska konferencija ministara za promet (ECMT) nastoji
olakšati međunarodni unutrašnji prijevoz i integrirati tržišta na koja se to odnosi.
Njena multilateralna kvota dozvola za prijevoz uvedena je 1. siječnja 1974. godine
nakon probnog razdoblja od tri godine. Vijeće ministara ju je smatralo praktičnim
korakom prema postepenoj liberalizaciji cestovnog teretnog prijevoza, koja se jedino
može postići zajedničkim naporima zemalja članica prema harmonizaciji uvjeta konkurencije
između cestovnih prijevoznika iz raznih zemalja i između načina prijevoza.
Uvođenjem standarda vezanih uz emisije buke i ispušnih plinova za «zelene» kamione
i još strože standarde emisije, kao i sigurnosne zahtjeve za «zelene i sigurne»
kamione i za «EURO3 i sigurne», «EURO4 sigurne» i «EURO5 sigurne» kamione, multilateralna
kvota također promiče upotrebu ekološki prihvatljivih i sigurnih vozila, te time
doprinosi osiguravanju održive pokretljivosti.
Multilateralni karakter dozvola služi također za racionalizaciju upotrebe vozila
smanjenjem broja praznih vožnji.
Ukoliko ste prijevoznik koji posjeduje CEMT dozvole i dužni ste za njeno pravilno
korištenje, između ostaloga, ishoditi i Annex 6 prema zahtjevima rezolucije ITF/TMB/TR/MQ
(2008) 8/ FINAL - Potvrdu o tehničkoj ispravnosti motornih i priključnih vozila
za svoje vučno i priključno vozilo.
- ECMT dozvola, uredno ispunjena, koja vrijedi za godinu dana ili za 30 dana, s pečatima
koji odgovaraju vozilu koje koristi dozvolu („EURO III sigurno", „EURO IV sigurno"
i „EURO V sigurno" vozilo), te prema potrebi s oznakom da dozvola ne vrijedi na
području određene države (A, GR, H, I). Kratkoročne dozvole mogu vrijediti samo
30 dana. Na primjer, ako nadležno tijelo želi izdati dozvolu za tri mjeseca, ono
mora ispunit tri dozvole za tri uzastopna razdoblja od 30 dana.
- Uvjerenje o usklađenosti s tehničkim odredbama u pogledu emisije buke i ispušnih
plinova, te sigurnosnih zahtjeva za „EURO III sigurno", „EURO IV sigurno" i „EURO
V sigurno" vozilo ispunjeno na jednom od četiri jezika (jezik države registracije,
francuski, engleski, njemački). Sva će ona biti numerirana na takav način da čine
uzastopan niz za dotičnu državu članicu. Nacionalno tijelo može numeriranje izvršiti
izravno ili ga može povjeriti proizvođaču, ali u svakom slučaju nacionalno tijelo
dužno je osigurati da se uvjerenjima može po brojevima „ući u trag", tako da se
svako uvjerenje može identificirati.
- Uvjerenja o usklađenosti s tehničkim odredbama emisije buke i ispušnih plinova za
„EURO III sigurno" i „EURO DIV sigurno" vozilo, te uvjerenja o usklađenosti sa sigurnosnim
zahtjevima za „EURO III sigurno" i „EURO DIV sigurno" vozilo.
- Uvjerenja o usklađenosti s tehničkim odredbama emisije buke i ispušnih plinova za
„EUROM IV sigurno" vozilo (ITF/TMB/TR(2008)4) izdana do 31. prosinca 2008. i dalje
vrijede,
- Vozila koja su prvi put registrirana prije izmjena Direktive ili Uredbe navedenih
u Vodiču moraju se uskladiti sa zahtjevima Direktive ili Uredbe u verziji koja vrijedi
u to vrijeme.
- Od 1. siječnja 2009. moraju se koristiti uvjerenja prema obrascu iz Priloga 4 priručnika
(ako nisu raspoloživa na taj dan, nadležno tijelo može nastaviti koristiti stara
uvjerenja do 31. ožujka 2009. Prijašnja uvjerenja izdana između 1. siječnja 2009.
i 31. ožujka 2009. i dalje će vrijediti.
- Uvjerenje o usklađenosti sa sigurnosnim zahtjevima za prikolicu ili poluprikolicu,
ispunjeno na jednom od četiri jezika (jezik države registracije, francuski, engleski,
njemački) s prijevodom na barem dva druga od tih jezika. Sva će ona biti numerirana
na takav način da čine uzastopan niz za dotičnu državu članicu. Nacionalno tijelo
može numeriranje izvršiti izravno ili ga može povjeriti proizvođaču, ali u svakom
slučaju nacionalno tijelo dužno je osigurati da se uvjerenjima može po brojevima
„ući u trag", tako da se svako uvjerenje može identificirati.
- Uvjerenja izdana do 31. prosinca 2008. i dalje vrijede, Vozila koja su prvi put
registrirana prije izmjena Direktive ili Uredbe navedenih u Vodiču moraju se uskladiti
sa zahtjevima Direktive ili Uredbe u verziji koja vrijedi u to vrijeme.
- Od 1. siječnja 2009. moraju se koristiti uvjerenja prema obrascu iz Priloga 5 Priručnika
(ako nisu raspoloživa na taj dan, nadležno tijelo može nastaviti koristiti stara
uvjerenja do 31. ožujka 2009. Prijašnja uvjerenja izdana između 1. siječnja 2009.
i 31. ožujka 2009. i dalje će vrijediti.
- Uvjerenje u tehničkoj ispravnosti motornog vozila i prikolice ispunjeno na jednom
od četiri jezika (jezik države registracije, francuski, engleski, njemački) s prijevodom
na barem dva druga od tih jezika. Nadležno tijelo numerira ih u državi registracije.
- Budući da datum prve registracije vozila nije naveden ni u jednom uvjerenju ECMT,a
nije uvijek naveden ni u prometnoj dozvoli vozila, u svim vozilima, bila ona „nova"
ili „stara", mora se nalaziti to uvjerenje, kako bi se osigurao jedinstven, brz
i jednostavan sustav nadzora.
- Uvjerenja o tehničkoj ispravnosti ispunjena za 2008. godinu vrijede 12 mjeseci,
nakon čega ih je potrebno obnoviti. Od 1. siječnja 2009. moraju se koristiti nova
uvjerenija. Ako nisu raspoloživa na taj dan, nadležno tijelo može nastaviti koristiti
stara uvjerenja do 31. ožujka 2009; ta uvjerenja vrijedit će 12 mjeseci.
- Ako su gornja uvjerenja izdana do 31. prosinca 2008., tehničkim pregledom potvrdit
će se da su vozila opremljena sukladno navedenim verzijama direktiva, koje su bile
na snazi u vrijeme prve registracije vozila.